Koalicija nevladinih udruga “Pod lupom”, koja prati izbore i predizborne aktivnosti učesnika na izborima, upozorila je početkom ove sedmice nadležne organe da su promatrači ove koalicije primjetili različite aktivnosti političkih subjekata koje se mogu protumačiti kao izborna kampanja.
“Radi se o oglašavanju na društvenim mrežama, organiziranju proslava za birače, javnim tribinama, uređivanju javnih površina, dijeljenju letaka i slično”, pobrojali su iz koalicije “Pod lupom” načine na koje se krši opasno nedorečeni izborni zakon. Kao konkretan primjer kršenja zakona naveli su slučaj iz Velike Kladuše u kojoj nezavisni kandidat za načelnika općine Adem Ado Pajazetović još od aprila provodi kampanju i vrši podjelu poklona građanima, a isti se moraju potpisati i dati osobne podatke da su primili poklon.
Ovdje su potrebne dvije napomene/pojašnjena za neupućene.
Napomena a: Izborni zakon kaže da će se novčanom kaznom od jedne do deset hiljada maraka kazniti politički subjekt koji vodi izbornu kampanju u periodu od dana raspisivanja izbora do dana službenog početka izborne kampanje. Isti zakon pod pravlima ponašanja u izbornoj kampanji (mada ona još službeno nije počela) navodi da politički subjektima i njihovim pristalicama nije dozvoljeno obećavati novčane nagrade ili druge materijalne koristi s ciljem dobivanja podrške birača.
Napomena b: Pajazetović na društvenim mrežama promovira svoje aktivnosti i postavlja video snimke sa narodnih veselja koje organizira. Na njegovoj promotivnoj facebook stranici postavljeno je na stotine slika na kojima se vidi kako su pokloni koje dijeli kariole, tačke ili građevinska kolica. Vidi se i kako po raznim selima organizira narodna veselja uz muziku i “vola na ražnju”, prenosi Dnevni list.
Zakon krše svi, ali svi ne bivaju kažnjeni
Na ova i druga kršenja izbornog zakona, a promatrači koalicije “Pod lupom” su ih primjetili u 24 općine, još uvijek nema reakcije nadležnih organa. Hoće li je biti ili neće, zapravo je sasvim nebitno i biračima i političkim subjektima.
Izborna kampanja je počela odavno, vjerovatno i prije raspisivanja lokalnih izbora u maju ove godine, a predstavljanje i promovisanje kandidata na društvenim mrežama te “terenski rad” stranaka ovih dana je nemoguće ne primjetiti. Evo samo nekoliko najsvježijih primjera iz Velike Kladuše, recimo ovo:
Nedorečenost izbornog zakona ostavlja otvorenom mogućnost svakoj od ovih političkih partija da to demantuje, ali je i laiku jasno da se radi o vođenju izborne kampanje u vrijeme kada to po zakonu, je li, još uvijek nije dozvoljeno. No, jasno je i da se zakoni u BiH primjenjuju samo na sirotinji i za haračenje sirotinje.
Nemali je broj slučajeva kada čak ni zakonodavna, poput entitetskih parlamenata i kantonalnih skupština, ili predstavnička tijela, poput općinskih vijeća, nisu (is)poštovala zakonske i podzakonske akte ili ne izvršavaju odluke sudova kada im one nisu “po volji”.
Zakon krše svi, ali svi ne bivaju kažnjeni. I u to se, živeći i poslujući u Bosni i Hercegovini, uvjerio Adem Pajazetović, jedan od reprezentativnijih produkata bosanskohercegovačkog kompradorskog kapitalizma.
Narod zna kako se osvajaju izbori
Ono što Adu Pijacu, a to je, opet za manje upućene, nadimak koji je Adem Pajazetović stekao tokom godina upravljanja unosnim poslom kladuške tržnice-pijace, razlikuje od većine drugih kandidata na ovim lokalnim izborima jeste to što on svoj nemar za tričarije kao što je zakon ne pokušava da sakrije ili prikrije. Pajazetovićevo kršenje zakona je transparentno. On zna da je, kao i svi drugi ljudi koji imaju političku ili financijsku moć i znaju gdje, kako i kad je treba upotrijebiti, iznad bh. zakona.
Isto tako transparentno je i njegovo vođenje kampanje, mimo pravila i normi koje Izborni zakon propisuje, ali na isti način na koji je vode, samo prikriveno, gotovo i svi ostali politički subjekti, uključujući tu i one najveće – vladajuće stranke. Pajazetović nije izmislio “kupovinu glasova” na gore opisani način, on je taj sistem samo prepisao i nadogradio, dakle, poboljšao.
Da budemo do kraja precizni, ne radi se o kupovini glasova, već o pridobijanju birača sa veoma konkretnim, malim i realnim obećanjima. Na isti način izbore osvajaju SDA, SDP, SNSD, HDZ, SBB i ostale jake stranke, a ne, kako nas to mnogi i dalje ubjeđuju, na nekakvoj nacionalističkoj, ili bilo kojoj drugoj, ideologiji. Tu činjenicu neće priznati još samo mediji i intelektualci koji žive i profitiraju od mistificiranja stvarnosti.
Sve po zakonu
Zaposliti člana porodice, progurati ga u upravni odbor, srediti direktorsku poziciju, asfaltirati put, namaknuti poticaje i penziju – to su obećanja, uvijek lična i nedokumentovana, zbog kojih stranke pobjeđuju na izborima. Pajazetović je ovaj sistem nadogradio tako što neka od tih obećanja izvršava odmah, dakle, prije predizborne kampanje i samih izbora, te sve to na neki način i dokumentuje, čime i ovu “javnu tajnu” prebacuje u polje transparentnosti.
Da nema Fikreta Abdića, koji je, uzgred budi rečeno, 2012. pokazao da nije gadljiv na Pajazetovićev novac kojim je financirana kampanja Edina Behrića, i još uvijek ogromnog broja Abdićevih nepokolebljivih sljedbenika, koji, pak, s gađenjem gledaju na život i djelo svih njegovih protukandidata, Ado Pijaca bi imao kakve-takve šanse da u oktobru postane načelnik Velike Kladuše.
Zanimljivo bi u tom slučaju bilo vidjeti, ako ništa, bar to kako načelnik ne krije da ne jebe ni tri posto sve te statute, odluke, zakone, nadležnosti, procedure i ostale glupave isprazne pravno-političke pojmove, za razliku od sadašnjeg (načelnika Behrića), koji papagajski dosadno ponavlja da radi “po zakonu” baš kao što je onomad ponavljao i federalni premijer Nedžad Branković. Kao da zakon danas nešto znači?!
slobodni strijelac 